Bjesnoća ja akutna kontagiozna zarazna bolest za koju su primljive sve toplokrvne životinje i čovjek. Ptice obole rijetko. U tipičnom se obliku bolest odlikuje razdražljivošću, poremetnjama svijesti, ekscitacijom i paralizama. Uzročnik ja virus koji pripada porodici rabdovirusa.
Zaraza se pojavljuje u nekoliko oblika. Kod urbane bjesnoće psi i mačke su ključna karika prijenosa, a završna su čovjek i domaće životinje. Kod silvatičnog oblika, koji je posljednjih godina u ekspanziji u nekim europskim zemljama,virus šire prvenstveno lisice,manje vukovi i jazavci. S njih virus može prijeći na psa i čovjeka, pretežno ugrizom te u lovu ili preko lešina (npr. kroz ozljede prigodom skidanjem kože s lisica ). Šišmiši također mogu biti nosioci virusa i mogu izazvati poseban oblik epizootije. Oni žive u špiljama u velikim jatima pa postoje velike mogućnosti za dugo zadržavanje u jatu. Važno je napomenuti da su kod toga oblika, po svemu sudeći, često moguće klinički inaparentne infekcije (dakle, oblik kod kojeg nema vanjskih simptoma bolesti). Sa šišmiša se virus ugrizom prenosi na čovjeka i životinje. Poseban oblik bjesnoće je bjesnoća ptica. Kako se ptice inficiraju nije još posve razjašnjeno. Možda preko ličinaka ili insekata koji su se izvalili na lešini inficiranoj virusom bjesnoće. Poznat je prijenos bjesnoće s ptica i peradi na čovjeka i domaće životinje.
Klinička slika
Inkubacija kod svih životinjskih vrsta traje od 2 do 8 tjedana, malokad kraće ili dulje. Inkubacija ovisi o količini unesenog virusa, mjestu ulaska infekta, kao i o imunitetnom stanju pojedine životinje. Bolest većinom traje od 1 do 7 dana, izuzetno dulje. Izrazita su tri stadija bolesti: prodromalni, ekscitacijski i paralitički i dva oblika: agresivna i tiha bjesnoća. Mogući su i atipični oblici bjesnoće. Najtipičnija je agresivna bjesnoća. Kod nje je temperatura u početku povišena, a na kraju bolesti subnormalna, puls je ubrzan, a disanje otežano. U prodromalnom stadiju (početni stadij) psi se promijenjeno ponašaju, često jedva primjetljivo pa to vlasnici lako predvide. Psi postanu plašljivi,nemirni, neposlušni, sakrivaju se, grizu okolne predmete,bez ikakva povoda grizu na prazno, pokazuju pojačani svrbež, posebice na mjestu ugriza. Već se u tom stanju opaža otežano gutanje i jako slinjenje. Takvo stanje traje pola do tri dana. U stadiju ekscitacije (razdraženosti) pojačava se nemir i uzbuđenje, životinje napuštaju mjesto boravka i lutaju bez cilja (dromomanija – neodoljiva želja za lutanjem). Napadaju životinje i ljude,pa i poznate. U tome stadiju nađu se već i pareze pojedinih živaca. Glas je promukao, a gutanje je vrlo otežano.
Zbog pojačanog izlučivanja sline i nemogućnosti gutanja slinjenje je još jače. Taj stadij traje dan ili dva. U paralitičkom stadiju pas postaje mirniji, mnogo leži, opušten je, pojavljuje se paraliza mišića donje vilice, jezika i očiju. Zbog promjena živčanih stanica u leđnoj moždini uslijedi kljenut mišića trupa i udova, pa se životinja više ne može pokrenuti. Smrt uslijedi nakon 3-4 dana paralitičkog stanja zbog iznemoglosti.
Kod tihe bjesnoće nema prvih dva stadija, nego su vidljivi samo znakovi paralize. Temperatura je u početku neznatno povišena, kasnije subnormalna. Životinja ima preplašen pogled i jako slini. Ugine većinom za 2-4 dana. Poznati su i atipični oblici bjesnoće u pasa pod slikom gastroenteritisa, a tek pred uginuće se pojavila paraliza. Mogući su i drukčiji atipični slučajevi.
Sprječavanje
Cilj sprječavanja jest osloboditi pojedinu zemlju ili pokrajinu od ove zaraze i u konačnici zaštiti čovjeka od bjesnoće. Zato nam služi cijepljenje, karantena, prosvjećivanje pučanstva, a u određenom smislu i higijena životnih namirnica ( zabrana klanja životinja sumnjivih na zaraženost i oboljenja). Zemlje u kojima nema bjesnoće, ako nisu zabranile svaki ulazak pasa i mačaka, moraju uvesti šestomjesečnu karantenu za sve domaće i divlje životinje i strogu kontrolu na ulaznim punktovima. Cijepljenje pasa glavna je mjera za sprječavanje pojave urbane bjesnoće.