MIKSOMATOZA KUNIĆA

Miksomatoza je akutna virusna zaraza gotovo isključivo kunića, a samo izuzetno zeca. Bolest se enzootski pojavljuje u južnoameričkih kunića vrste Sylvilagus, a u obliku epizootije u europskih kunića vrste Oryctolagus. Klinički se očituje karakterističnim miksomatoznim (želatinoznim) čvorovima u koži, poglavito u blizini očiju, usta, nosa, uški i genitalija. U početku epizootije morbiditet i letalitet su vrlo visoki. Ime bolesti grčkog je porijekla (myxa-sluz). Uzročnik pripada porodici virusa boginja.

Povijest i geografska proširenost. Zaraza je prvi put opažena 1896. god. (SANARELLI) u laboratorijskih kunića u Montevideu. Već tada je uzročnik nazvan miksomatogenim virusom. U lipnju 1952. je jedan francuski liječnik inficirao divlje kuniće na svojem imanju u blizini Pariza. Odatle se bolest eksplozivno proširila u sljedeće dvije godine na zemlje zapadne, a dijelom i srednje i južne Europe. Kasnije je zahvaćena i sjeverna Europa, a na istoku se proširila do Poljske, Češke i Slovačke. Bolest je namjerno unesena u Australiju (da bi se reducirao broj kunića). Sada se tamo pojavljuje kao enzootija.

Etiologija. Miksovirus je DNK-virus iz porodice virusa boginja (rod Leporipoxvirus). Vrlo je srodan fibromvirusu. Velik je od 150 do 350 nm. Virus se umnožava u različitim kulturama stanica porijeklom od zamorčadi, vjeverice, štakora, hrčka i čovjeka, ali uglavnom bez vidljivog CPE. U kulturi bubrežnih kunićjih stanica stvara plakove. Već tri sata p.i. mogu se vidjeti citoplazmatske uklopine, a nakon četiri sata imunofluorescencijom se može dokazati virusni antigen. U gojilištu ima vrlo malo virusa. Virus se umnožava u citoplazmi. Na korioalantoisnoj membrani 10- 12 dana starih pilećih embrija razviju se za 2-4 dana tipične promjene u obliku boginja, promjera 0,5-2 mm, oštroga ruba ne mijenja se oblik promjena na membrani kao ni patogenost adaptiranog virusa. Virus ima vrlo uski spektar domaćina. Primljivi su prije svega europski divlji i domaći kunić (Oryctolagus cuniculus) i kunići vrste Sylvilagus. Zec (Lepus lepus) malokad je zahvaćen. Na virus su otporni miš, zamorče, štakor, perad, majmun i jež. Infekcija čovjeka smatra se mogućom. Poznata su dva tipa virusa, kalifornijski i južnoamerički tip, koji se međusobno razlikuju po tijeku bolesti, staničnom afinitetu i antigenoj strukturi. Protutijela za miksomvirus mogu se dokazati neutralizacijskim testom, reakcijom vezanja komplemenata mogu se dokazati i 18 mjeseci nakon preboljenja. Između miksomvirusa i fibromvirusa postoji serološka i imunološka srodnost. Na 37° C virus se održi 60, a na 56° C samo 25 minuta. Liofiliziran se održi na 4° C tri godine. Na eter je osjetljiv, 3 %-tni krezol i 2%-tna natrijeva lužina ubija ga za jedan sat. U lešini ne preživi više do sedam dana. Dosta je stabilan u rasponu pH od 4 do12. u vodi na sobnoj temperaturi infekciozan je manje od dva dana. Na koži kunićje lešine ostane aktivan i do 220 dana.

Epizootiologija. Divlji kunić i zec najvažniji su izvor infekcije. Virus se izlučuje iz promjena na koži i sluznica (osobito genitalija), a prigodice fecesom i urinom. Nosni i konjuktivalni iscjedak infekciozni su od 3 do 4 dana p.i. infekcija se širi direktnim ili indirektnim kontaktom. Najvažniji put širenja u prirodnim uvjetima jest preko insekata koji sišu krv. Oni prenose virus mehanički. Aedes npr. Ostane 46 dana infekciozan nakon sisanja krvi životinje u viremiji. U Europi su glavni vektor kožni ektoparaziti (komarci, buhe, kunićka uš). U prirodi se virus rijetko širi p/o ili dišnim organima. Budući da su insekti glavni vektori zaraze, to se ona s naročitim intenzitetom pojavljuje u dolini rijeka i močvarnim područjima. Iz istoga razloga bolest ima sezonski karakter. Glavna sezona je u kolovozu i rujnu preko zime gotovo nestane, da bi se iduće godine opet pojavila. Bolest mogu širiti ptice (grabljivice), lisice, ali i čovjek baratajući kunićjim mesom ili kožama (import koža). Virus uđe u organizam preko kože (ubod insekta) sluznice gornjih dišnih i probavnih organa, konjunktive i preko genitalnih sluznica. S trajanjem epizootije otpada mortalitet u kunića vjerojatno zbog stvaranja genetski rezistentne populacije i smanjenja virulencije virusa. U Australiji je utvrđena regionalna rezistencija; kunići iz epizootskog područja ugibali su na pokusnu infekciju u 26% slučajeva, prema 88% u kontrolnoj skupini (imunost?). za infekciju kunića dovoljan je jedan jedini ubod insekta.

Patogeneza. Virus se primarno umnožava na mjestu ulaska u organizam. Odatle se pretežno limfogenim putem proširi na regionalne limfne čvorove, gdje uslijedi sekundarno umnožavanje. Virus se tu može dokazati već 46 sati poslije infekcije, a histološki se mogu naći hiperplazije retikuloendotela regionalnih limfnih čvorova. Viremija, kao treća faza infekcije, pojavljuje se najranije 48 sati p.i. Endotel i intima krvnih žila vrlo su važni za proizvodnju virusa i generalizaciju. Histološki se nađu karakteristične, patognomoične promjene u kapilarama i venoznim prekapilarama, odakle se virus proširi na ostale organe i tkiva. Permeabilnost krvnih žila, počevši od četvrtog dana p.i. ima posebnu patogenetsku ulogu. U želatinoznom materijalu kožnog miksoma najveće su koncentracije virusa, zatim u limfnim čvorovima, plućima, slezeni, i krvi. U krvi je virus većinom vezan za limfocite, a manje na granulocite. Umnožava se isključivo u citoplazmi. U fazi najjačega umnožavanja virusa nađu se u većini stanica ektodermalnog sloja korioalantoisa acidofilne ukopine.

Klinička slika. Inkubacija traje 7-10 dana, a uvelike ovisi o načinu infekcije, virulenciji i količini virusa i rezistenciji, odnosno imunom stanju životinja. Kod prirodne infekcije razvije se 2-3 dana nakon prodora virusa na ulaznome mjestu mala bezbojna ili crvenkasta papula, koja se brzo razvije u primarni miksom promjera oko 5cm. Dan ili dva kasnije pojavi se teški obostrani blefaritis te sluzavo-gnojni konjuktivitis i fotofobija. Nešto kasnije vjeđe se slijepe, usne oteknu, a na nosu se pojavi jaki edem. Glava kunića poprimi izgled tzv. Glave lava. Jaki edem pojavljuje se i u anogenitalnoj regiji (anus, vulva, skrotum), pretežno na mjestu prelaska kože u kutalnu sluznicu. Zatim se pojavljuje sluzavo-gnojni rinitis, a po raznim dijelovima površine tijela opažaju se čvorasta ponajčešće okrugla, ali ne oštro ograničena zadebljanja. Većinom su smještena na bazi uške, ušnoj školjki, distalnim dijelovima nogu i koži lumbosakralne regije. Zbog miksomatoznog otečenja sluznice disanje i gutanje je otežano. Temperatura je 41°C , ali pred uginuće opada. Oko 9-10 dana p.i. pojavi se opća slabost. Letalitet može biti 99%. Kalifornijski tip virusa kunića Oryctolagus cuniculus često izazove perakutni tijek bolesti bez stvaranja karakterističnih simptoma.

Patološke promjene. Razudbom se nađu brojne okrugle ili ovoidne mase, koje uzrokuju neravnu površinu kože. Većinom su to čvrsti i kruti, jedino uz genitalije mogu biti edematozni. Na mjestu tih promjena makroskopski se vidi vezikulacija tih promjena epiderme, a u životinja koje dulje boluju na tome mjestu nađu kraste. Miksomi su na prerezu čvrste konzistencije i žilavi, epiderma je zadebljana i mjehurasta. Korium i potkožje sadrže želatinozni materijal prožet brojnim krvnim žilama. Čvorovi su katkad srasli s okolnom muskulaturom. Limfni čvorovi su povećani, kruti i jednolične konzistencije. Najranija mikroskopska promjena jest povećanje opsega i broja stanica u Malphigijevu sloju. Povećava se broj acidofilnih granula, koje čak mogu ispuniti citoplazmu. Jezgre postanu otečene ili vakuolizirane, a njihov kromatin je zdrobljen. Stanice se raspadaju, u epidermi se stvaraju vezikule koje se stapaju u vrlo velike bule. U koriumu ispod tih promjena pojave se velike, zvjezdaste ili poligonalne stanice s mnogo amorfnoga materijala, neutrofila i multinuklearnih stanica. U limfnim se čvorovima pojavi hiperplazija limfnih stanica, a broj stanica retikulama u folikulima se poveća. Medula je edematozna, osobito oko žila, i sadrži nakupine neurtofila, eozinofila, mononuklearnih stanica i fibroblasta. Oko malih se žila pojavi edem. Kasnije može retikulum cistično degenerirati.

Dijagnostika. Klinička slika i patološke promjene toliko su karakteristične i specifične da omogućuju pouzdanu dijagnozu. Kod protrahiranog tijeka zaraze (zbog infekcije vrlo oslabljenim sojem ili kod reinfekcije djelomično imune životinje) dijagnozu valja potkrijepiti dokazom elementarnih tjelešaca u preparatu iscjetka iz nosa ili konjuktiva, histološkom pretragom sumnjivoga tkiva, biološkim pokusom, izolacijom virusa na pilećem embriju ili kulturi stanica i serološki(neutralizacijski test, reakcija vezanja komplemenata i GDP-test).

Gospodarsko značenje. Miksomatoza kunića može nanijeti velike štete zbog velikog letaliteta kunića. S druge strane, valja uzeti u obzir činjenicu da su divlji kunići često štetni pa je njihovo prorjeđivanje poželjno.

Liječenje. Unatoč brojnim pokušajima sa sulfonamidima, antibioticima i kemoterapeuticima lijeka zasad nema.

Profilaksa. Miksomatoza kunića suzbija se primjenom veterinarsko-upravnih mjera i vakcinacijom.
Metodu stamping out još uvijek mnogi preporučuju kao bitnu upravno-veterinarsku mjeru. Staje, kao i čitavo područje gdje se zaraza pojavila, treba što je moguće više izolirati. Zabraniti svaki promet kunića i kunićjih proizvoda, te i uvoz iz zaraženih zemalja. Uništavati insekte i spriječiti njihov kontakt s kunićima. Provoditi strogu dezinfekciju. Uzgoj se može obnoviti tek pošto su staje ispražnjene i temeljito dezinficirane, te osam tjedana poslije posljednjeg uginuća. Imunizacija kućnih i laboratorijskih kunića provodi se vakcinom od inaktiviranog ili atenuiranog virusa i heterolognom vakcinom od fibromvirusa. Međutim, iskustva s inaktiviranim miksovirusom pokazuju da nema nikakve imunogene vrijednosti. O imunogenoj vrijednosti modiiciranog (preko pilećeg embrija ili kulture stanica)= miksomvirusa nema još konačnoga odgovora. Zahvaljujući antigenoj srodnosti između fibromvirusa (shope) i miksomvirusa pripremljena je heterologna vakcina. Umjetna infekcija fibromvirusom izazove u kunića vrlo blagu bolest, ali solidnu imunost, koja životinju može zaštititi od naknadne infekcije (heterolognim) miksovirusom. Imunost zasnovana na interferenciji virusa razvija se već 3 dana poslije vakcinacije, a potraje i do godine dana.

akademik Slavko Cvetnić