Osim što je jedna od najvažnijih mjera zaštite, također je i zakonska obaveza cijepiti pse radi prevencije od zaraznih bolesti. U ovome blog postu možete saznati koja cjepiva su obavezna, kada se cijepi štene a kada odrasli pas.
KALENDAR CIJEPLJENJA PASA
Jedna od najvažnijih mjera zaštite životnja od zaraznih bolesti svakako je cijepljenje. Iako se čini rutinskim i jednostavnim, cijepljenje zahtijeva osobitu pažnju, pa bi svaki vlasnik ili uzgajivač trebao režim cjepljenja provesti u dogovoru sa svojim veterinarom, kako bi postigao najefikasniju zaštitu svojih ljubimaca.
Svrha cijepljenja je stimulacija humoralnog i / ili staničnog odgovora imunološkog sustava u stvaranju pravilne imunološke memorije, koja će kod izlaganja bolesti zaštiti životinju.
KADA POČETI SA CIJEPLJENJEM?
Kod pasa i mačaka nema prijenosa majčinih antitijela kroz placentu u fetus, pa se štenci i mačići rađaju skoro bez ikakvih antitijela, osim nekih antitijela grupe IgM, pa zaštita nije dovoljna za većinu infekcioznih agenasa. Zaštita se postiže ingestijom kolostralnih antitijela ( sisanjem majčinog mlijeka ) tijekom prvih dana života. Kako titar maternalnih antitijela raste, razvija se i neonatalni imunološki sustav. U teoriji, životinje kojima je uskraćen kolostrum, trebale bi primiti prvu vakcinaciju u starosti od 2-3 tjedna, a oni koji su dobili kolostrum, u dobi od 6-9 tjedana starosti.
U mladih životinja, prisutnost majčinih antitijela, odnosno pasivnog imuniteta, može ometati proces stvaranja imunološkog odgovora, kao što mogu i drugi faktori, na primjer, slabo gojno stanje, neka druga bolest i anestezija. Majčina antitijela mogu blokirati imunološki odgovor na cjepivo u mladih štenaca i mačića, pa se serije vakcina daju u pravilnim vremenskim razmacima i na taj se način stvara aktivni imunitet protiv cijepnih antigena i drugih antigena sa kojima je životinja stupila u kontakt prirodnim putem.
Interval između primo-vakcinacija i boostera trebao bi biti između 3-4 tjedna jer vakcine mogu interferirati jedna sa drugom, a za vrijeme infekcije sa vakcinalnim virusom stanice povećavaju i proizvodnju interferona, koji ima antivirusno djelovanje. Na taj se način uništavaju atenuirani (oslabljeni) virusi koji se nalaze u cjepivu, pa ne dolazi do odgovora imunološkog sustava i stvaranja imuniteta. Prema tome, ako se druga vakcina da u roku od 7 do 10 dana, vakcinacija će biti neuspjela. Izbjegavati treba i periode duže od 8 tjedana, a iznimka je cjepivo protiv bjesnoće (adjuviniziran mrtav virus), kod kojega je dokazana imunost sa boosterom nakon jedne godine, te kasnijom revakcinacijom svake treće godine.
MJESTA CIJEPLJENJA
Uvijek se treba zabilježiti na kojem je mjestu aplicirano cjepivo, u slučaju kasnije reakcije. U pasa i mačaka, cjepivo protiv bjesnoće uvijek bi trebalo davati u desni gornji dio stražnje noge. U mačaka cjepivo protiv FeLV-a trebalo bi se dati u lijevi gornji dio stražnje noge. Druga cjepiva mogu se dati na lijevu ili desnu stranu abdomena. Ne preporuča se davanje cjepiva između lopatica, zbog slabe drenaže na tom području.
KADA NE SMIJEMO CIJEPITI?
Samo zdrave životinje trebale bi biti cijepljene. Na primjer, ako životinja ima povišenu temperaturu nakon nekoliko uzastopnih mjerenja, njen se stanični imunitet isključuje. U tom slučaju cjepivo neće biti efikasno ili što je još gore, može izazvati bolest. Životinje sa imunodeficijencijom, one sa težim kroničnim bolestima ili one koje primaju kemoterapiju, također neće pravilno reagirati na cijepljenje. Kada se veterinar i vlasnik dogovore da ne cijepe životinju, mogu se mjeriti titrovi, ali se mora imati na umu da serumski titrovi ne označavaju aktualno stanje lokalne imunosti.
GRAVIDITET
Najbolje je cijepiti prije graviditeta. Ako je propuštena prilika ili nismo u mogućnosti cijepiti prije graviditeta, preporuča se cijepljenje sa mrtvim vakcinama 2 tjedna prije očekivanog partusa. U tom je vremenu omogućen dovoljan period za proizvodnju antitijela, koje se tada može prenijeti na potomstvo preko kolostruma. Ovdje treba biti oprezan, jer su zbog prirode mrtve vakcine, češće alergijske reakcije.
CIJEPNE REAKCIJE
Prvih pola sata nakon cijepljena vlasnik bi trebao pažljiivo promatrati životinju koja je vakcinirana zbog znakova akutnih alergijskih reakcija. Ako je životinja imala reakciju već prije, veterinar bi to trebao unaprijed znati. U slučajevima akutnih alergijskih reakcija, ne treba čekati, već hitno kontaktirati veterinara, jer ove reakcije mogu biti smrtne.
NAČINI CIJEPLJENJA
Danas se u svijetu sve češće, osim klasičnih cjepiva koje se daju injekcijom, koriste i cjepiva koja oponašaju prirodni put uzročnika u tijelo. Tako su se na tržištu pojavila i intranazalna cjepiva (koja se daju u nos) uglavnom za bolesti dišnog sustava, kako bi se poboljšao imunološki odgovor. Kako su intranazalna cjepiva živa, modificirana, prednost im je da organizam bolje odgovara, odnosno ima bolji i dulji imunološki odgovor. Intranazalne vakcine su također brže u probijanju pasivnog imuniteta dobivenog od majke i nisu povezane sa fibrosarkomima. Mana je da se u nekih životinja mogu javiti blagi oblici bolesti koji mogu uznemiriti vlasnika, ali rijetko zahtijevaju veterinarsku intervenciju.
REDOSLIJED CIJEPLJENJA – SHEMA
ŠTENAD
Štenci se prema klasičnoj shemi cijepe sa 6, 8 i 12 tjedana starosti.
Cijepljenje pasa protiv bjesnoće obavlja se kada pas navrši 3 mjeseca, a mora se obaviti najkasnije u narednih 14 dana inače se plaća kazna. Istovremeno se provodi i mikročipiranje psa (za detalje pogledati stranicu “CIJEPLJENJE BJESNOĆE” i “ZARAZNE BOLESTI PSA”).
ODRASLI PSI
Zakonska je obveza cijepiti svake godine bjesnoću. Osim toga, također treba, radi zaštite zdravlja psa protiv najopasnijih i najčešćih zaraznih bolesti, svake godine obaviti i ostala cjepljenja tzv. polivalentnim cjepivom koje štiti od štenećaka, parvoviroze, hepatitisa, zaraznog laringotraheitisa i leptospiroze. Na taj način osigurati ćete vašem ljubimcu dug i zdrav život.