Sve do odbijanja od sise mladunče je dobivalo hranu od majke ili od uzgajivača. Uvođenjem mladunčeta u naš dom situacija se mijenja. Sada se sve prepušta nama, u vrlo važnom razdoblju, odlučujućem za razvoj tijela i kostura i mišića mlade životinje.
Hranidba mlade životinje je osjetljiv problem i od temeljne je važnosti. Stoga je važno prije nego što govorimo o raznim vrstama hrane, broju obroka itd. zadržati se kratko na principima hranidbe. Nešto od toga može se primijeniti u bilo kojoj životnoj dobi, drugo se zbog jednostavnosti spominje ovdje, a ne kasnije.
Razlikujemo 5 raznih hranidbenih grupa
VODA
Tijelo se sastoji uglavnom od vode. Životinja može živjeti bez hrane i do 30 dana, ali bez vode umire u najkraće vrijeme. Našim životinjama stoga treba, da izbjegnemo nepobitne rizike, pružiti vode po volji.
UGLJIKOHIDRATI
Ugljikohidrati ili šećer predstavljaju neposredan izvor kalorija u nekoj hrani i organsku osnovu toplinske regulacije svih energetskih aktivnosti. Bez tih tvari životinja se brzo umara, može pasti u nesvijest, kolabirati, mršavjeti.
BJELANČEVINE
Bjelančevina su važne molekule, prisutne u mišićima, u drugom tkivu, u hormonima i u enzimima. Bez njih ili ako ih nema dovoljno mlada životinja neće pravilno rasti niti razviti dovoljnu masu mišića.
MASTI
Masti su rezervni materijal za slučaj gladovanja, jake hladnoće i potrebe višeg metabolizma od normalnog (trudnoća, dojenje, stres, bolesti, groznica itd.)
MINERALI I VITAMINI
Ovi se sastojci u maloj količini nalaze u svim organizmima, životinjskim ili biljnim, kao i u hrani. Kostur je najtipičnije sjedište gomilanja.
Svi ti sastojci hrane moraju u ispravnom omjeru biti dio obroka i omogućiti organizmu, naročito u vrijeme rasta, da raspolaže s onim što najviše treba. Ako hrani nedostaje jedan od navedenih osnovnih sastojaka, nastaju u organizmu biokemijski procesi koji nastoje pretvoriti ili nadoknaditi na neki način ono što je potrebno. Ali dopuštene su samo neke zamjene: bjelančevine može zamijeniti šećer, šećer mast, mast se može pretvoriti u šećer. I ništa drugo. Prema tome pomanjkanje bjelančevina, vitamina ili minerala ništa ne može zamijeniti. Višak bjelančevina pretvara se u šećer, a zatim u mast. Od viška hranjivih sastojaka uvijek nastaje debljanje. Hrana koju pružamo našim životinjama, mora biti dobro uravnotežene, kao što je osobito ona tvorničke izrade. Nažalost često našim životinjama dajemo prevelike količine obroka pa su nam one preteške, čak i debele.
Razlikujemo dvije vrste pripreme hrane: kućnu i industrijsku.
Kućna priprema hrane je zapravo priprema od sastojaka, koji se upotrebljavaju u obiteljskoj kuhinji. Nije uvijek lako osigurati tako bjelančevine i minerale koje životinja treba. Često nastaju probavne smetnje uslijed mijenjanja i neuravnoteženosti sastojaka hrane. Osim toga ispravna hranidba psa pa i dijeta za mladu životinju traži upotrebu temeljnih sastojaka kao izvora bjelančevina i ugljikohidrata. Jetra davana prečesto (više od 1 put tjedno) može prouzročiti hipervitaminozu A, odgovornu za nepopravljive promjene na kosturu. Mlijeko je korisno i rado se jede, isto vrijedi za sir , kuhana jaja, rižu i dobro prokuhano tijesto.
Industrijski tip hrane u posljednje je vrijeme vrlo raširen bilo zbog praktičnosti upotrebe bilo zbog visoke kvalitete nekih proizvoda. Možemo razlikovati tri tipa industrijske hrane: vlažnu u konzervi, polusuhu i suhu. Radi se o hrani baš pripremljenoj za psa, često različitoj za mladu životinju u rastu, za odraslu i za staru, a da ne govorimo za sada o dijetnoj hrani, znanstveno istraženoj za neke bolesti. Kod svih je na ambalaži označeno kolika je količina dnevne upotrebe, način upotreba i datum proizvodnje. Uz industrijsku hranu ne bi trebalo davati više od 10% kućne da se na bi poremetila ravnoteža hranidbenih odnosa. Industrijsku se hranu može mirna duše preporučiti. Mladom psu bih davao hranu, specijalno pripremljenu za to razdoblje, prije svega ako se radi o psima velikog uzrasta ili ogromnog, koji imaju posebna potrebe. Treba još upozoriti da i životinje razlikuju dobar ili loš okus jela. Svi znamo da ni ljudima nije svejedno kakve je boje, mirisa i okusa naša hrana. Izabrat ćemo onu koja nam je ukusnija. Tako i životinja: sjetimo se kako dugo osluškuje jelo prije no što počne jesti. Što je životinja više priviknuta na neku hranu, teže ju je odviknuti od nje. U početku sve životinje uživaju u promjeni, u novostima. Malo po malo međutim gubi se interes za novi hranu ili potpuno nestane. Ne želim reći da treba stalno mijenjati obroke, da životinja ne bi ovisila samo o jednoj hrani, naprotiv baš stalno ista hrana pomaže probavnom sustavu da bolje funkcionira. Može se ipak dogoditi da zdravstveni problemi (žučni kamenac, šećerna bolest, debljina) ili što drugo traže promjenu dijete. Pomalo ćemo dodavati novu hranu staroj, koju ćemo smanjivati sve do potpunog nadomještavanja. Ako je potrebno, morate uspjeti!
Temperatura hrane neka je jednaka sobnoj temperaturi, nikada ne previše hladna. Zimi će se hrana koja se daje životinjama na otvorenom ugrijati. Mnogo pasa povrate hladnu hranu jer im nadražuje želudac. Savjetujem nadalje da priučimo psa na tvrdu hranu: kekse (ne slatke), hrskavi kruh ili dvopek koji će ukloniti zubni kamenac. Mnogi vlasnici to i čine. Tvrdu hranu treba davati i psima malog i patuljastog rasta. Pas na početku svog života ne zna što je pršut, slatkiši, čokolada, ne poznaju niti naviku traženja posebnog zalogaja sa stola. Ako ih na to naučimo morat ćemo podnositi njihovo dosljedno moljakanje. Psi ne znaju što im čini ili ne čini dobro. Stoga je naš zadatak i moralna obveza brinuti se i opskrbiti ih onim što je za njih dobro.
Neophodni sastojci u pravilnoj ishrani mladog psa:
Izvori bjelančevina: -kuhano meso goveđe, puretina, pileće, kunić, kuhana riba, sir, kuhana jaja, dobro kuhana jetra.
Izvori ugljikohidrata: -dobro prokuhana riža ili tjestenina, sitno tijesto, suhi kruh, grisini, kuhano povrće.
Ostalo: -vrlo malo soli, 4-8 kapljica ulja po obroku. Možda će biti potrebno nadopuniti hranu vitaminima i mineralima ili koštanim prahom, ili nemasnim mlijekom ( ako se dobro podnosi).
Broj obroka
Prvih dana nakon odbijanja od sise savjetuje se davanje tri do četiri obroka dnevno. Može se davati i po dva obroka dnevno pogotovo ako je štene na to već naviknuto. Ipak ćemo povećavši broj obroka izbjeći preopterećenost i veću živahnost. Oko trećeg mjeseca možemo postupno izostaviti jedan obrok, a s pet do šest mjeseci hranit ćemo životinju s jednim do dva obroka dnevno. Psima malog uzrasta, priviknutim na kućni ritam života, uvijek je korisnije davati dva do tri obroka dnevno, dok ćemo velikim i ogromnim psima davati jedan ili još bolje dva obroka dnevno. Mačke radije jedu po svojoj volji, više puta dnevno. Ipak se ne savjetuje više od tri obroka dnevno.
PAS: -patuljasti, mali- najviše 4, dobro 3, najmanje 2 obroka dnevno.
-srednji, velik, ogroman- najviše 3, dobro 2, najmanje 1 obrok na dan.
Nagrada
Važne sitne nijanse o kojima treba voditi računa kod odgoja psa. Najvažniji je čas nagrađivanja. Temeljno je da nagrada uslijedi skoro istovremeno s posluhom. Kašnjenje, iako i od jedne sekunde, prouzročit će da pas ne poveže svoj posluh s nagradom već s nečim drugim, što se možda dogodilo za vrijeme vježbe. Koja je nagrada najbolja? Korisno je upotrijebiti razne nagrade: pseće kolačiće, zatim verbalnu pohvalu «dobar» ili milovanje, kako ne bismo uvijek sa sobom morali nositi hranu, naročito ako smo daleko od kuće. Te nagrade neka međutim ne budu pretjerane, jer ako pas očekuje veliku nagradu, može ga izostanak iste uzrujati i on će izgubiti samokontrolu. Zadnje razmatranje tiče se stalnosti i redovitosti u nagrađivanju. Čini se paradoksalnim, ali nakon pravilnog odgoja i stalnih nagrada upravo će s vremenom njihova neredovitost postati temeljem daljnjih uspjeha. Zaista se primijetilo da se posluh učvršćuje kako ga se neredovito nagrađuje.
Roberto Giannetti