Spolna zrelost ili pubertet predstavljaju trenutak kad je organizam u stanju spariti se i dati život novom živom biću. Međutim, postoji i druga strana priče ukoliko vlasnici pasa ne žele pariti pse. U tom slučaju postoji opcija sterilizacije i kastracije pasa.
RAZMNOŽAVANJE I STERILIZACIJA
Spolna zrelost
Pas malog uzrasta postaje spolno zrelim od 6. do 8. mjeseca života, a srednje, velike i goleme pasmine s 10. do 12. mjeseci. Primijećeno je da zrelost nastaje od 2. do 3. mjeseca nakon što životinja dostigne idealnu tjelesnu težinu, a ženka je ranije zrela od mužjaka.
Spolni ciklus
Ženka nakon puberteta ima dva tjeranja godišnje svakih šest do sedam mjeseci. Kod divljih pasa, vukova, a i nekih domaćih pasa primjećuje se samo jedno tjeranje godišnje i to se smatra normalnim. Kod starog psa su s vremenom sve duži razmaci između pojedinih tjeranja. Prave menopauze međutim nema: mnoge kujice se tjeraju i s 18 do 20 godina. Spolni ciklus može se razdijeliti na tri vremenska razdoblja: razdoblje spolnog mirovanja, razdoblje prije krvarenja i krvarenje. Prvo razdoblje je dugo , traje nekoliko mjeseci, a karakteristično je pomanjkanje svakog znaka tjeranja, bez nagona za parenjem i odbijanjem mužjaka. Ovo razdoblje između tjeranja se prekida i prelazi u razdoblje prije tjeranja kad zapažamo da životinja izlučuje po nekoliko kapi krvi. To razdoblje, koje neki vlasnici već smatraju tjeranjem, a ustvari to još nije, traje 6 do 10 tjedana. U tom razdoblju kujica će teško prihvatiti parenje, tjera mužjake a oni još ne pokazuju posebno zanimanje. Na kraju te faze počinje pravo tjeranje koje traje otprilike 5 do 15 dana. Ovo je razdoblje karakteristično po traženju mužjaka i po proizvodnji hormona koji privlači partnera i iz velikih daljina. Ženka će se u prisutnosti mužjaka okretati i pružati mu stražnji dio tijela polažući rep u stranu. Ako dođe do parenja između 10 do 15 dana (od prve pojave) postoji velika mogućnost trudnoće, ako ne , nastupit će opet vrijeme odmora.
Kod psa mužjaka ne postoji pravi spolni ciklus. Nakon puberteta sposoban je u svakom trenutku izvesti parenje, ali mu je potrebna pobuda u obliku mirisa i prisutnost ženke koja se tjera.
Način parenja
Kad su mužjak i ženka spremni za parenje, postavi ih se jedno uz drugo, po mogućnosti u prostoru poznatom mužjaku. Zbog mirisnog podražaja započne faza udvaranja, karakterizirana mužjakovim njušenjem vagine i nastavljanjem stražnjeg dijela tijela kujice prema partneru. Parenje predviđa dvije faze: jedna se sastoji od skoka na sapi kujice, od prodiranja i od prvog izbacivanja sjemena. Druga faza se sastoji od okretanja mužjaka u suprotni položaj, koji će , ovako okrenut, svojim stražnjim djelom doticati stražnji dio ženke, dok im glave gledaju u suprotnom smjeru. Kad jednom dođe do parenja, penis se zakvači u unutrašnjosti vagine i ne može se izvući do kraja spolnog akta. Forsiranjem vađenja može se izazvati trganje vanjskih genitalija ženke ili teška oštećenja na penisu mužjaka. Parenje traje u prosjeku 10 do 20 minuta.
Neželjeno parenje može se riješiti na dva načina: farmakološkim pobačajem ili kirurškim pobačajem. U prvom slučaju dat će se , pod nadzorom veterinara, injekcijom ili oralno, odgovarajući lijek, što prije moguće. Nakon 7 dana po parenju mogućnost uspjeha je sve manja. Još se može kirurški intervenirati od 30 do 40 dana. Kirurška intervencija se sastoji od uklanjanja jajnika i maternice te isključuje svako buduće parenje.
Trudnoća
Nakon parenja i prodiranja spermatozoida u jajašce započinje trudnoća. Kod kujice ona traje od 58- 65 dana. Da bi se uvjerio da li je došlo do oplodnje, vlasnik će promatrati obujam trbuha te promjene ponašanja kujice. Sigurnija metoda ja da veterinar opipa trbuh od 28 od 35 dana trudnoće. Još je sigurniji rendgenski pregled jer se nakon 45 dana vide kosturi zametaka. U sredini trudnoće, osim postupnog povećanja trbuha, što ovisi o broju zametaka i o hranidbenom stanju majke, moći ćemo primijetiti neznatno povećanje mliječne žlijezde. S vremenom, naročito kad se približava porođaj, ženka počinje tražiti mirno mjesto, prikladno zaleglo. Primijetit ćemo da kopa rupe, grebe po podu, po našem ležaju, pokušava ući u ormar. Nekoliko dana prije porođaja primijetit ćemo svijetlu sluz koja izlazi iz vagine. I primijetit ćemo odebljanje sisa i početnu proizvodnju kolostruma ako oprezno stisnemo bradavicu.
Štenjenje
Četiri, pet dana prije porođaja, vodeći računa o željama majke, priredit ćemo gnijezdo. To može biti kutija od kartona, košara, pasji ležaj, odlično jeftino sklonište. Mora biti toliko prostrano da primi majku i da bude dovoljno dugo da majka legne uz mladunčad, a da ne dopusti previše kretanja. Rub neka je bar 15 do 20 cm visok da spriječi neželjeno udaljavanje mladunčadi, na dno košare možemo rasprostrti nekoliko novina, iznad njih pamučnu ili vunenu krpu što će osigurati potreban komfor. U momentu porođaja ženka općenito potraži gnijezdo i spontano izvede sve što je potrebno: trga placentualni ovoj, čisti štence, lagano ih oživljava lizanjem, proguta placentu. Porođaj traje različito: od 30 od 60 minuta do nekoliko sati. Svako štene se rađa u razmacima koji traju do trideset minuta do 4 do 5 sati. U mnogim slučajevima kujica treba prisutnost vlasnika. On će morati umirivati, milovati i praviti društvo životinji, a u slučaju potrebe i sam biti babica. Ako koje mladunče ostane zamotano u placentalnom ovoju, morat ćete ga jednostavno rastrgati ili prerezati škarama. Tada ćete vidjeti novorođenče, mokro, koje pokušava disati. Pomoću krpe nježno ćete ga posušiti tako da glavu držite dolje, a prstom ćete masirati njegovo tijelo. Pupkovina će se povezati s niti za šivanje 0,5- 1 cm daleko do pupka, a zatim odrezati i odstraniti zajedno s placentom. Ako bi mladunče virilo iz vagine i ne bi bilo odmah istisnuto, moramo ga nježno prihvatiti jednom rukom i istovremeno s trudovima majke lagano vući prema van, nastojeći olakšati izlaženje. Nemojte žuriti! Ako bi štene bilo presuho, može ga se navlažiti običnom vodom. Kad pretpostavljamo da je porođaj gotov, dat ćemo majci vodu i nastojat ćemo što bolje očistiti gnijezdo. Ako nakon trudova ne uslijedi porođaj, morat ćete u roku od jednog dana odvesti kujicu na pregled veterinaru i u slučaju potrebe dati da se napravi carski rez.
Pregled nakon poroda
Bilo u sumnjivim slučajevima, bilo da se ništa ne događa, uvijek je korisno da veterinar pogleda kujicu. Uvijek je moguće da mladunče, placenta ili bakterije ostanu u maternici, a tada mogu izazvati teške bolesti. Veterinar će također pregledati leglo, prije svega u pogledu anomalije oblika , srca, nepca itd. koje mogu onemogućiti život mlade životinje.
Održavanje legla
Sve do 14 dana nakon porođaja, trenutka u kojem mladunče otvara oči i počinje čuti zvukove nastojat ćemo ne uznemiravati majku i mladunčad. Ograničit ćemo se na čišćenje i higijenu. Nakon toga razdoblja započinje faza socijalizacije životinje. Dnevni kontakt s čovjekom, djecom, kućom, vanjskim svijetom i njegovom bukom, naviknut će se životinju na nov život. Naprotiv samoća, jedini kontakt s čovjekom kod primanja hrane i pomanjkanje ljubavi i nužne pažnje, učinit će psa asocijalnim, uzrokujući i ravnodušnost, nepovjerenje pa čak i nekontroliranu strašljivost. Isprva oprezno, ostavljajući ih kod majke, zatim uzimajući ih u naručje, gladit ćemo ih, tetošiti jedno po jedno, svaki dan i tako će se mladunčad sprijateljiti s nama. Od 25 do28 dana, naročito ako je brojno leglo, započet ćemo s nadohranjivanjem. U tu svrhu koristit ćemo posebnu dijetnu hranu ili kućnu hranu na bazi dobro skuhanih namirnica i sitno isjeckanog mesa. S vremenom ćemo povećati obrok tako da će svako mladunče sisati manje majčinog mlijeka. Što će majka imati manje mlijeka, mladunčad će više uzimati krutu hranu i neće biti problema s odvikavanjem. Već u to vrijeme provest ćemo prvu kuru čišćenja od glista po u puti veterinara. U slučaju potrebe, ako bismo bili prisiljeni hraniti leglo mlijekom, upotrijebit ćemo posebnu dudu i specijalno mlijeko za novorođene pse. Mlijeko će se po mogućnosti davati šest puta dnevno, zagrijano na sobnu temperaturu. Kad majka liže i čisti štence, istovremeno masirati potiče izlučivanje izmeta i mokraće. I mi motamo, ako nadomještavamo ulogu majke, nježno gladiti trbuh, a u slučaju slabog ili nikakvog izlučivanja izmeta, uvest ćemo toplomjer , namazan uljem, najmanje 1 do 1,5 cm u analni otvor i to nekoliko puta. Ako to ne bi imalo efekta tijekom pola dana, možemo upotrijebiti dječji klistir, ili još bolje, savjetovati se s veterinarom. Najbolje je da se mladunče odbije od sise između 40 i 50 dana, no to može biti i nešto ranije ili kasnije.
Prvo cijepljenje
Prvo cijepljenje štenadi obavljamo 45. dana, polivalentnim cjepivom. Nakon toga, s 8 tjedana starosti cijepi se coronavirus a kada štene napuni 3 mjeseca slijedi revakcinacija polivalentnim cjepivom bjesnoća, a tada se ugrađuje i mikročip.
STERILIZACIJA I UKLANJANJE TJERANJA
Onome tko nema interesa za razmnožavanje svoje životinje, da bi izbjegao neželjena parenja pa i da bi smanjio mogućnost stvaranja nekih tumora na mliječnoj žlijezdi, kirurška sterilizacija pruža nekoliko važnih prednosti. Kod kujice to se sastoji od odstranjivanja jajnika, a u nekim slučajevima i maternice. Može se izvršiti već u 6.mjesecu, prije prvog tjeranja ili u bilo kojem drugom trenutku. To je intervencija koja se najviše preporučuje bilo u korist životinje bilo u korist vlasnika.
Za psa mužjaka je korisna i savjetuje se jednostavna intervencija: prekidanje dovoda sperme od sjemenika prema van. To se preporučuje onome tko nema namjeru pariti svog psa. Prava kastracija preporučuje se da bi se smanjio instinkt skitanja i agresivnost prema drugim psima i ljudima. Kirurška sterilizacija uz odstranjivanje sjemenika i jajnika može promijeniti bazalni metabolizam, smirujući ga. U tom slučaju životinja je u većoj mjeri sposobna koristiti hranu, pa je moguće, ako joj i dalje dajemo istu količinu, primijetiti da se deblja. Ta pojava nikako nije povezana s kirurškom intervencijom, već zavisi o hranidbi.
Farmakološko ukidanje tjeranja druga je mogućnost, ali se ne savjetuje, jer nije ni svrsishodna ni zdrava. Sastoji se od lijekova hormonalne prirode, koji se stavljaju ispod kože, intramuskularno ili na usta u određeno vrijeme. Neprilike povezane s tim načinom povezane su s prirodom lijeka i mogu prouzrokovati ciste jajnika, probleme na maternici, tumore na mliječnoj žlijezdi, iako na u velikoj mjeri.
Vaš će vas veterinar najbolje savjetovati.
Roberto Gianinetti
RAZLOZI ZA KASTRACIJU
Veterinarska privatna praksa “VETOSAN” promovira kastraciju kao vrlo korisnu operaciju za kućne ljubimce koji nisu predvidjeli za kontroliran i odgovoran uzgoj. Iskustva mnogih vlasnika kućnih ljubimaca ukazala su na ispravnost takvog promišljanja i drugima olakšala donošenje odluke o kastraciji. Ova stranica je napravljena zato da se na jednom mjestu pokuša prikazati temu kastracije ljubimaca kroz nekoliko osnovnih činjenica i puno korisnih linkova. Uvjereni smo da svaki vlasnik kućnog ljubimca treba kastraciju kao opciju barem ozbiljno proučiti, a ovom stranicom želimo takvim vlasnicima olakšati donošenje odluke da li i kada kastrirati svog kućnog ljubimca.
Što je to kastracija
Kastracija životinja je operativno uklanjanje spolnih organa – kod ženke jajnika, jajovoda i maternice, a kod mužjaka testisa.
“Vlasnici životinja, a i poneki veterinari, često za kastraciju koriste izraz sterilizacija. To je pogrešno. Sterilizacija znaci da neki organ postoji, ali nije u funkciji. Mi operativno uklanjamo spolne organe, kod ženke jajnike, jajovode i maternicu, a kod mužjaka testise, pa je ispravno reći kastracija ženke i kastracija mužjaka.” – doc. dr. sc. Tomislav Dobranić s Klinike za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.
Kastracija ženke može biti izvedena na dva načina. Jedan je uklanjanje samo jajnika – ovariotomija, a drugi uklanjanje jajnika, jajovoda i maternice – ovariohisterektomija. Oba načina imaju svoje pobornike među veterinarima.
Kastracija je danas rutinski operativni zahvat koji se izvodi u svim ambulantama male prakse. Životinja mora biti natašte (prije operacije mora postiti barem 12 sati). Kastracija se radi u punoj narkozi.
Razloge za kastraciju možemo podijeliti u tri veće cjeline. Prva je njen povoljan utjecaj na zdravlje ljubimaca, druga na ponašanje, a treća je sprječavanje nekontroliranog povećavanja uglavnom neželjene populacije pasa i mačaka.
Razlozi za kastraciju
1) Zdravlje
2) Ponašanje
3) Kontrola razmnožavanja
Razlozi za kastraciju
1) ZDRAVLJE
Statistike pokazuju da je prosječan životni vijek kastriranih životinja dulji od nekastriranih za dvije do tri godine i da su u tom životnom vijeku boljeg zdravlja.
Ranom kastracijom ženki značajno je reducirana pojava tumora mliječnih žlijezda koji su česti kod kuja (maligno ih je 60-70%), a nešto rjeđi kod mačaka (maligno ih je 95%). Statistički gledano karcinom mliječne žlijezde čini 50% svih malignih oboljenja u pasa. Kastracija prije prvog tjeranja ostavlja minimalnih 0.05% da ce kuja oboljeti od ovog tumora. Kastracija nakon prvog tjeranja, ali prije drugog taj postotak povećava na 8%. Nakon drugog tjeranja, a prije trećeg postotak raste na 26%. Nakon toga kastracija vise ne može utjecati na smanjenje oboljenja od tumora mliječnih žlijezda.
Kastracijom možemo spriječiti čestu bolest kod kuja – gnojnu upalu maternice ili piometru. Terapija piometre je skupa i dugotrajna i najčešće podrazumijeva uklanjanje jajnika i maternice pod upalom (što je puno rizičnija operacija od kastracije), hospitalizaciju i dugotrajno liječenje, a u nekim slučajevima završetak je fatalan. Piometra se javlja mjesec i pol do dva nakon tjeranja, a česta je kod kuja koje su imale učestale lažne trudnoće. Najčešća je kod kuja oko 6-7 godina starosti, ali se može pojaviti i kod vrlo mladih kao i kod vrlo starih kuja. Piometra je moguća i kod mačaka, ali nije toliko česta kao kod kuja.
Postoje i neke druge bolesti koje se kastracijom mogu spriječiti ili ublažiti (npr. alergije, hormonski uvjetovan dijabetes…).
Ženke koje boluju od bolesti kao sto je na primjer dijabetes, epilepsija, bolesti štitnjače… treba kastrirati kao dio tretmana ovih oboljenja.
Razlozi za kastraciju – zdravlje (nastavak)
Kastriranje mužjaka poništava rizik pojave zloćudnog tumora testisa, a može spriječiti i bolesti prostate (povećanje, dobroćudne i zloćudne tumore).
Treba obvezno kastrirati mužjake čiji se jedan ili oba testisa nisu spustili u skrotalnu vrećicu (jednostrani ili obostrani kriptorhizam) zbog sklonosti da zaostali testisi razviju tumore. Kastraciju svakako treba izvršiti i u cilju preventive oboljenja na čiji razvoj imaju utjecaja muški spolni hormoni (hepatični adenomi, perinealna hernija itd.). Isto tako treba kastrirati mužjake s oboljenjima prostate ili oboljenjima samih testisa, kao i FIV pozitivne mužjake mačke.
Problem koji se može vrlo rijetko (manje od 1%) javiti nakon kastracije kuja je inkontinencija i to pretežno kod velikih i teških kuja zbog toga što nedostatak ženskih spolnih hormona ponekad dovede do slabljenja mišica koji kontrolira uretru, ali se to može vrlo jednostavno riješiti davanjem lijekova. Drugi problem kod nekih kastriranih životinja, a zbog nešto sporijeg metabolizma, može biti debljanje, ali samo ako vlasnik ne poduzme potrebne korake kao što su primjerena prehrana i dovoljno kretanja. Naime ne deblja se zbog kastracije nego zbog prekomjernog uzimanja hrane i nedovoljne fizičke aktivnosti.
2) PONAŠANJE
Kastrirana životinja postaje bolji kućni ljubimac jer joj spolni nagon više nije smetnja u odnosu prema vlasniku. Kao dobar i slikovit primjer možemo navesti veterinarsku studiju (UC Davis, USA) koja pokazuje da se kastracijom mužjaka psa za 94% smanjuje bježanje i lutanje za kujama, za 66% se smanjuje naskakivanje, za 63% se smanjuje istospolna agresija i za 59% se smanjuje obilježavanje teritorija mokraćom.
Promjene u ponašanju nabolje su još očitije kod mužjaka mačke. Kućni mužjaci mačke nakon kastracije prestaju neprestano mjaukati u potrazi za ženkom i obilježavati stan urinom izuzetno neugodnog mirisa, prestaju pokušavati pobjeći i pronaći tjerajuću ženku, prestaju biti mršavi, iscrpljeni, razdražljivi i zlovoljni uslijed uzaludnog gubitka energije, te postaju prave umiljate kućne mačke. Mužjaci mačke koji imaju pristup van prestaju izbivati danima od kuće u potrazi za ženkama, a kući se vraćati iscrpljeni, ranjavi i bolesni zahvaljujući neprestanim borbama s drugim mužjacima. Statistike govore da je život nekastriranog vanjskog mužjaka mačke toliko rizičan (promet, bolesti, ozljede…) da mu je prosječni životni vijek skraćen na svega dvije do tri godine.
Mačke kastracijom ne prestaju biti zaigrane i dobri lovci, a psi dobri čuvari, sportaši ili radni psi. Dapače, takve životinje se puno bolje mogu koncentrirati na igru, rad i vlasnika.
3) KONTROLA RAZMNOŽAVANJA
Nekontroliranim razmnožavanjem stvaramo nove generacije uglavnom neželjenih životinja koje su osuđene na lutanje, patnju i bol. Lutalice rijetko prežive više od nekoliko godina, prepušteni sami sebi žive na cestama, ulicama i parkovima i uglavnom umiru od gladi, žeđi, bolesti, smrzavanja ili stradavaju u prometu. Jedan dio biva uhvaćen i eutanaziran u veterinarsko-higijenskim servisima ili provede ostatak života u hladnom i bezličnom boksu nekog azila jer jednostavno nema dovoljno ljudi koji bi se odgovorno i na zadovoljavajući način brinuli za njih tijekom cijelog njihovog života.
Kastriranjem se, kod kolonija uličnih mačaka, osim razmnožavanja, pod kontrolu stavljaju i teške smrtonosne bolesti kao sto su mačja imunodeficijencija (Feline Immunodeficiency Virus – FIV) poznatija kao mačja sida i mačja leukemija (Feline Leukemia Virus – FeLV).
Kada kastrirati ljubimca
Veterinari specijalisti ginekolozi svakako preporučuju kastraciju kujice i mačke prije prvog tjeranja. Kod ženke kastrirane prije prvog tjeranja mogućnost da u kasnijoj dobi oboli od tumora mliječne žlijezde je gotovo jednaka nuli. Kod ženke kastrirane poslije jednog ili dva tjeranja, mogućnost tog tumora ipak je moguća, iako mnogo rjeđa nego kod nekastriranih zeki (8% i 26%). Nakon tri tjeranja kastracija više ne prevenira ovu tešku i često fatalnu bolest. Treba ponovo napomenuti da karcinom mliječne žlijezde čini 50% svih malignih oboljenja u pasa, a da je od svih tumora mliječne žlijezde kod kuja maligno njih 60-70%. Kod mačaka je ovaj tumor rjeđi, ali je zato postotak malignosti veći, cak 95%. Kastrirana ženka neće zaostati u rastu, neće promijeniti narav, štoviše, bit će umiljatija i zaigranija.
Dok je kod ženki pravovremena kastracija primarno zdravstveno korisna, kod mužjaka je primarna korist u pozitivnim promjenama u ponašanju. Poznato je da će mužjak psa ako ga se kastrira prije nego što počne dizati nogu pri mokrenju, sigurno biti ‘blaže’ naravi u odnosu prema psima jer hormoni tada neće upravljati njegovim nagonima za čuvanje i zaštitu teritorija od drugih mužjaka. Isto tako će se kastracijom eliminirati lutanje i bježanje za kujama koje se tjeraju te smanjiti teritorijalno obilježavanje. Stoga se mužjaka preporučuje kastrirati u dobi od 5 – 6 mjeseci, dakle prije razvoja spolne zrelosti.
Kod muških mačaka su pozitivne promjene u ponašanju nakon kastracije još izraženije nego kod pasa. Glasno neugodno mjaukanje, obilježavanja teritorija urinom izuzetno neugodnog mirisa, razdražljivost… sve to nestaje kastracijom odnosno niti ne počinje ako se mačak kastrira prije spolnog sazrijevanja. Kod mačaka koje izlaze van pravovremenom kastracijom preveniraju se zarazne bolesti koje se prenose spolnim kontaktom ili još česće zadobivanjem ozljeda u borbama (FIV i FeLV), smanjuje se rizik od stradavanja u prometu jer se mačke zadržavaju u blizini kuće.
Pse i mačke u azilima bi trebalo obvezno kastrirati po dolasku u azil, a najkasnije prije udomljenja. Planska kastracija mačaka lutalica bi spriječila daljnje nekontrolirano razmnožavanje i prenošenje zaraznih bolesti.
Zablude o kastraciji
Među vlasnicima kućnih ljubimaca kruže mnoge zablude i netočnosti u vezi s kastracijom. S obzirom na to da je kastracija ljubimca odluka koju treba donijeti na činjenicama, evo nekoliko karakterističnih zabluda i činjenica.
- ZABLUDA —> Ženka mačke ili psa treba imati jedno leglo prije kastracije.
ČINJENICA -> Što prije kastrirate svoju životinju, ona će biti boljeg zdravlja u budućnosti. Današnja veterinarska medicina preporučuje kao zdravstveno optimalnu kastraciju ženke prije prvog tjeranja. - ZABLUDA —> Kastracija će se negativno odraziti na karakter ljubimca.
ČINJENICA -> Eventualne promjene bit će samo pozitivne. Kastrirani ljubimci postaju privrženiji i sposobniji za kvalitetniji suživot sa svojom humanom obitelji. - ZABLUDA —> Ljubimac će nakon kastracije postati debeo i lijen.
ČINJENICA -> Ljubimac će se udebljati zbog prekomjernog uzimanja hrane i nedovoljnog kretanja, a ne zbog kastracije. - ZABLUDA —> Kastracija je opasna i bolna operacija za ljubimca.
ČINJENICA -> Kastracija je rutinski operativni zahvat koji zahtijeva minimalnu hospitalizaciju. Ljubimac će se u potpunosti oporaviti i nastaviti živjeti normalnim životom već za nekoliko dana. - ZABLUDA —> Kastrirana životinja pati i više nije ni mužjak ni ženka.
ČINJENICA -> Brojna istraživanja su dokazala da kastrirana životinja ne proživljava nikakvu krizu identiteta te da operacija ne utječe na gubitak oznaka spolnosti. - ZABLUDA —> Kastrirani pas je agresivniji.
ČINJENICA -> Naprotiv, kastrirani pas manje izražava svoju dominantnu agresivnost iako jednako dobro brani svoje područje. Rjeđe se sukobljava s ostalim psima jer ni ne dolazi u situaciju da se lutanjem nađe na drugom području.