GLJIVIČNE BOLESTI KOŽE

Gljivice su organizmi koji su razvili sposobnost parazitiranja da bi se mogli hraniti. Vrlo su rasprostranjeni u prirodi i malo ih je koji su u stanju rasti na životinjama, a prije svega stvoriti patološko stanje. Od svih njih razmotrit ćemo iz praktičnih razloga samo one koje se zadržavaju na koži i dlakama mačke i odgovorni su za bolesti koje su u određenim slučajevima prenosive na čovjeka.

Gljivice najčešće napadaju mladu mačku, tek odbijenu od sise, nešto oslabljenu, koja je živjela u nehigijenskoj okolini, prljavoj, prenapučenoj.

U glavnim crtama i u praktičnom smislu možemo razlikovati tri različite situacije:

      –  lokalizirani oblik s kliničkim znacima;

–    rasprostranjeni oblik, s kliničkim znacima;

–    životinja bez simptoma (zdrava).

Lokalizirani oblik je daleko najčešći i najzapaženiji. Općenito su napadnute mačkice od nekoliko tjedana ili mjeseci starosti kod kojih se primjećuje ispadanje dlake u obliku okruglih mjesta, veličine od nekoliko milimetara do 1 cm, na glavi, na vanjskoj površini ušiju i katkada na prednjim nogama. U nekim slučajevima ova se mjesta lagano ljušte, a u uznapredovanim slučajevima koža potamnjuje te postaje sivkasto plavkasta. Takve se okrugle zone primjećuju i bez mikroskopa.

Rasprostranjeni oblici razlikuju se od lokaliziranog time da je općenito napadnuta koža. Često se nalazi kod mladih perzijskih mačaka pa je jedini klinički znak prisutnosti prhuti, raspodijeljene u malim nakupinama po leđima, ali i na drugim mjestima. Katkada će, prihvativši i lagano povukavši pramen napadnute dlake, ona ispasti.

U oblicima bez simptoma nećemo primijetiti nikakve kliničke znakove.Mačka je u izvrsnoj kondiciji, a tako i njena dlaka. Jedino sredstvo za ustanovljivanje mikoze kod zdrave životinje je priprema kulture i mikroskopski pregled.

ŠUGA KOD MAČAKA