GLJIVIČNE BOLESTI KOŽE

Gljivice su organizmi koji su razvili sposobnost parazitiranja da bi se mogli hraniti. Vrlo su rasprostranjeni u prirodi i malo ih je koji su u stanju rasti na životinjama, a prije svega stvoriti patološko stanje. Od svih njih razmotrit ćemo iz praktičnih razloga samo one koje se zadržavaju na koži i dlakama mačke i odgovorni su za bolesti koje su u određenim slučajevima prenosive na čovjeka.

Gljivice najčešće napadaju mladu mačku, tek odbijenu od sise, nešto oslabljenu, koja je živjela u nehigijenskoj okolini, prljavoj, prenapučenoj.

U glavnim crtama i u praktičnom smislu možemo razlikovati tri različite situacije:

      –  lokalizirani oblik s kliničkim znacima;

–    rasprostranjeni oblik, s kliničkim znacima;

–    životinja bez simptoma (zdrava).

Lokalizirani oblik je daleko najčešći i najzapaženiji. Općenito su napadnute mačkice od nekoliko tjedana ili mjeseci starosti kod kojih se primjećuje ispadanje dlake u obliku okruglih mjesta, veličine od nekoliko milimetara do 1 cm, na glavi, na vanjskoj površini ušiju i katkada na prednjim nogama. U nekim slučajevima ova se mjesta lagano ljušte, a u uznapredovanim slučajevima koža potamnjuje te postaje sivkasto plavkasta. Takve se okrugle zone primjećuju i bez mikroskopa.

Rasprostranjeni oblici razlikuju se od lokaliziranog time da je općenito napadnuta koža. Često se nalazi kod mladih perzijskih mačaka pa je jedini klinički znak prisutnosti prhuti, raspodijeljene u malim nakupinama po leđima, ali i na drugim mjestima. Katkada će, prihvativši i lagano povukavši pramen napadnute dlake, ona ispasti.

oblicima bez simptoma nećemo primijetiti nikakve kliničke znakove.Mačka je u izvrsnoj kondiciji, a tako i njena dlaka. Jedino sredstvo za ustanovljivanje mikoze kod zdrave životinje je priprema kulture i mikroskopski pregled.

ŠUGA KOD MAČAKA
NOTOEDRES 

Ovu šugu uzrokuje Notoedres cati. To je prvenstveno šuga mačaka, ali se javlja ponekad i kod pasa, kunića i čovjeka. Promjene su na koži glave, licu, ušima a može se prenijeti na grudi i trbuh. Prvo se javlja perutanje s djelomičnim ispadanjem dlake, a kasnije nastaju debele, sivkaste, ispucale naslage na koži. Svrab je slabije izražen nego kod Sarcoptes šuge.

UŠNA ŠUGA
Uzročnik je šugarac Otodectes cynotis.
KLINIČNA SLIKA: životinja drži oboljelo uho niže (pri jednostranom otitisu), ne dopušta dirati uho zbog boli, trese glavom, trlja ušku o predmete ili je intenzivno češe stražnjom nogom. Pri akutnom otitisu zvukovod je upaljen, vrlo osjetljiv, otečen a dlaka oko uha vlažna, slijepljena eksudatom, krvlju, cerumenom ili gnojem. Kod kroničnih slučajeva opažamo crni, mrvičasti sadržaj. Točnu dijagnozu otitisa neophodno je dobro ovladati tehnikom otoskopije. Parazitarni otitis dijagnosticiramo otoskopijom pri čemu su razvidne male svijetle točkice (grinje) te jako tamni cerumen uz izraziti svrbež.
LIJEČENJE: prije no što počnemo s liječenjem potrebito je zvukovod dobro očistiti nekim od tzv cerumenolitika (preparati koji otapaju ušnu mast-npr.  “Otifree” ili “Otichem plus”). Parazitarni otitis liječimo specifičnim, za to namjenjenim kapima.