Displazija kukova je hereditarna (nasljedna bolest) koja se pojavljuje u svih pasmina pasa veće težine. To je razvojna anomalija kuka uzrokovana lošom prilagodbom glave femura – bedrene kosti (zglobna glavica), uz acetabulum (zglobna čašica). Zbog inkongruentnosti (nesklada) zglobnih tijela, glava bedrene kosti ima abnormalnu pokretljivost u acetabulumu. Najčešće su napadnuta oba zgloba, dakle bilateralno, što je karakteristično za ovu bolest, međutim bolest je obično jače izražena na jednom kuku, pa je i hromost na toj nozi većeg stupnja. Bolest je progresivnog tijeka pa se promjene, osim na acetabulumu, mogu u kasnijoj fazi očitovati na zglobnoj čahuri, te na glavi i vratu bedrene kosti i na pripadajućim ligamentima, što se očituje uganućem i iščašenjem zgloba. Bolest je najčešća kod pasa srednje velikih i velikih pasmina, a osobito često obolijevaju: njemački ovčar, rottweiler, šarplaninac, zlatni retriver, labrador retriver, engleski seter, pointer, vižla i sl. Psi do tjelesne težine do 12 kg rijetko obolijevaju od ove bolesti. S obzirom na to da je bolest nasljednog karaktera, oboljeli psi isključuju se iz rasploda. U spolno zrelih jedinki ne mora uvijek postojati korelacija između stupnja deformacije i klinički zamjetnih znakova bolesti. Stariji pas može imati vrlo opsežne promjene na kuku,a uz slabo izražene simptome. U mladog psa mogu postojati oštećenja malog stupnja, a s vrlo visokom hromošću.

Osim genetike tj. mogućnosti nasljeđivanja ove bolesti, veliku ulogu ima i prehrana psa, dakle ako je pas velike tjelesne mase , a uz to i prelazi preko granice normalne težine za svoju pasminu pojava diplazije kukova je vrlo moguća. Iz tog razloga pripazite da Vaš pas jede preporučenu količinu hrane, a ako dobije koju kilu viška za njegovo dobro stavite ga na laganu dijetu. Dok je pas mali hranite ga hranom za velike pasmine jer ta hrana sadrži veće količine kalcija i proteina , a to Vaš pas upravo treba.

SIMPTOMI ovise o stupnju deformacije u samom zglobu i oko njega. Kod displazije je acetabulum plići i manje konkavan zbog slabijeg zaraštavanja pa glava femura nije u dobroj poziciji. Isto se događa ako glava femura nije dovoljno velika ili je plosnata , tj. bilo koja promjena femura zbog koje ne odgovara veličini acetabuluma.

Bolest najčešće primjećujemo nakon naporne vježbe, skakanja, nakon dugog ležanja kada će životinja zacviljeti , pojavljuje se tzv. „zečji hod „ , pas izbjegava upotrebu ekstremiteta, te fleksiju i ekstenziju noge. Kako bolest napreduje tako životinja gubi mišićnu masu i sve joj je teže oslanjati se na noge, a to može dovesti i do potpune atrofije mišića. Životinje uglavnom sjede i ne žele se kretati, jer im to zadaje bol. Kod jačih stupnjeva displazije hromost postaje izrazita a nakon toga slijedi faza kada životinje samo leže i puzaju po podu, jer ne mogu hodati uslijed trajne iščašenosti glave bedrene kosti, koja ispada iz jako plitkog acetabuluma. Ako je stupanj displazije manji, bolest može ostati neotkrivena.

DIJAGNOZU postavljamo na temelju vlasnikovih zapažanja i rtg pretragom koja je jedina objektivna metoda prikladna za utvrđivanje oboljenja kod živih pasa. Pri analizi snimljenih kukova mogu se uočiti različiti znakovi koji ukazuju na displastične promjene. S tim u svezi napravljena je podjela stupnjeva displazije. Bolest je prema jačini displaziji podijeljena od 1-4 (stara podjela) ili od A-E2. A – (0 po staroj podjeli) je u biti zdravo kukovlje. B – (po staroj podjeli prijelazni oblik između 1. i 2. stupnja) kod kojeg postoji blaga inkongruencija glava bedrenih kostiju s acetabulumom. C – ( 1. stupanj po staroj podjeli) kod kojeg je nešto jača inkongruencija zglobnih ploha. D – ( 2. stupanj po staroj podjeli), izrazita inkongruencija glava bedrenih kostiju, acetabulumi su plići, na vratovima femura nalaze se tzv. sekundarne koštane reakcije. E1 – ( 3. stupanj po staroj podjeli), glave femura oslanjaju se samo o strme rubove plitkih i nejasno ocrtanih acetabuluma. Vratovi bedrenih kosti, jako su zadebljali. E2 – (4. stupanj po staroj podjeli), glave femura su spljoštene i nalaze se izvan, dobrim djelom koštano popunjenih, acetabuluma.

LIJEČENJE displazije svodi se na kiruršku obradu. Postoji nekoliko vrsta kirurških zahvata, kao npr. ekscizija glave i vrata bedrene kosti, potpuna zamjena kućnog zgloba koje je možda najbolja tehnika kod kronične displazije i još nekoliko operativnih zahvata.

Medikamentozno liječenje kod displazije kukova svodi se na protuupalne lijekove i lijekove koji smanjuju bol životinji te vitamine AD3E. Također treba bolesnoj životinji omogućiti boravak na toplom i mekanom ležaju. Osim toga možete masirati oboljelo mjesto kamfor alkoholom i jodom itd.. Sve dnevne aktivnosti koje životinja radi, a uzrokuje joj bol treba svesti na minimum. Vježba za pse velikih i gigantskih pasmina također se razlikuje od vježba za manje pasmine. Treba izbjegavati sve oblike napornog vježbanja koji opterećuje kućni zglob, a povećavati vježbe koje pomažu glutealni mišićima da se dobro i čvrsto razviju , najbolji oblik vježbanja je plivanje jer životinja ne opterećuje niti jedan zglob, a upotrebljava puno mišića. Skakanje ili igre frizbijem treba izbjegavati.

Popis pasmina koje češće obolijevaju od displazije
NJEMAČKI OVČAR, BULLDOG , BORDOŠKA DOGA, NAPULJSKI MASTIF, BERNARDINAC, ŠARPLANINAC, ZLATNI RETRIVER, LABRADOR RETRIVER, ROTTWEILER, RUSKI TERIJER, ARGENTINSKA DOGA, BASSET, FRANCUSKI BULDOG, AMERIČKI BULDOG, AMERIČKI STAFORDSKI TERIJER, NEWFOUNDLAND, ENGLESKIM OVČAR, CHOW CHOW, SHI TZU, BEAGLE, KUVASZ, VELIKI ŠNAUCER, STAFORDSKI TERIJER, ENGLESKI SETER, BERNSKI PLANINSKI PAS, SHAR PEI, IRSKI SETER, ALJAŠKI MALAMUT, BOXER, PULI, POINTER, AIREDALE TERRIER, SAMOJED, VIŽLA, IRSKI VUČJI HRT, KERRY BLUE TERRIER, TIBETSKI TERIJER, DALMATINER, BELGIJSKI OVČAR…