Akutna zarazna bolest najčešće pasa ali mogu oboljeti i kune, lasice i drugi mesožderi, a uzročnik je bolesti virus. Bolest se očituje upalnim promjenama na sluznicama očiju, dišnom i probavnom sustavu, a često može biti zahvaćen i središnji živčani sustav, te koća. U toku bolesti česte su i sekundarne bakterijske infekcije koje zakompliciraju klinički tok bolesti i samo izlječenje.

Danas je štenećak raširen po cijelom svijetu, a posebno u velikim urbanim sredinama. Sve do nedavno se vjerovalo da obolijevaju samo mladi psi, no u zadnjih nekoliko godina sve je veći broj starijih pasa bolesnih od ove opake bolesti. Glavni su izvor infekcije štenećaka psi koji su preboljeli bolesti i zaraženi psi koji ne pokazuju znakove bolesti. Nosni iscjedak i slina takvih pasa opasni su jer se virus u njima pojavljuje 5-6 dana nakon infekcije. U kasnijem stadiju bolesti virus se može širiti urinom i fecesom. Zaraza se ne širi samo direktnim kontaktom, već se životinja može zaraziti i onda kada bude na mjestu gdje je prije boravila bolesna životinja.

U početku klinički manifestne bolesti pas je u općem infekcioznom sindromu, prestaje jesti i piti, temperatura je povišena, ubrzano je disanje, pas postaje miran, pojavljuje se najprije bistri, a za nekoliko dana i gnojni iscjedak iz očiju i nosa. Kasnije, nakon ovih početnih znakova, tok bolesti može ići u različitim smjerovima s različitim kliničkim slikama i to:
1. CRIJEVNI OBLIK – očituje se upalom sluznice želuca i crijeva sa znakovima proljeva, rijetko s primjesama krvi, te povraćanjem. Postupno nastaje dehidracija i potpuna malaksalost životinje.
2. PLUĆNI OBLIK – započinje kao upala grla, životinja počinje otežano disati i kašljati. Kašalj je u početku suh, a zatim vlažan i bolan. Pojavljuje se gnojni iscjedak iz očiju i nosa, te bolest prelazi u gnojnu upalu bronha i ostalog dijela pluća, te često završava smrću.
3. ŽIVČANI OBLIK – manifestira se grčevima tjelesne muskulature koji ponekada izgledaju kao znakovi epilepsije, kasnije prelazi u oduzetost prednjih ili stražnjih nogu i sve do potpune paralize psa. Ovaj oblik često završava smrtno.
4. KOŽNI OBLIK – očituje se pojavom crvenila s unutrašnje strane bedara i trbuhu, kasnije nastaju kvržice i prištići koji se zagnoje. Ovaj oblik je najblaži ako se javlja samostalno.
5. BOLEST TVRDIH MEKUŠI – predstavlja pojavu patološkog bujanja gornjeg sloja kože mekuši u pasa i nosnog zrcala. Mekuši i njuška postaju zadebljali, gube elastičnost i sjaj. Ovaj oblik se pojavljuje u kombinaciji s ostalim prije navedenim oblicima i predstavlja najteži oblik koji završava smrtno.

Liječenje pasa oboljelih od štenećaka najbolje je prepustiti veterinarima, a za vlasnike pasa najbitnije je da se pobrinu za preventivnu zaštitu svojih pasa od ove bolesti. Kod nas postoje nekoliko vrsta cjepiva koje su polivalentne. Pse je najbolje cijepiti protiv štenećaka u starosti od 6 tjedana, te ih ponovno cijepiti za jedan mjesec. Sljedeće cijepljenje je za godinu dana i preporučuje se je ponavljati svaku godinu jer kao što smo prije napomenuli obolijevaju mladi psi ali se bolest očituje i u starijih pasa. Troškovi liječenja bolesne životinje uvelike premašuju troškove urednog i redovnog cijepljenja, a mogućnost da cijepljena životinja oboli je zanemariva.  dr. vet. med. Kristijan Srebrenjak