Po svome izvornom značenju pod tumorom (tumor, lat. = oteknuće) podrazumijevamo svaku oteklinu ili povećanje tkiva koje često srećemo tijekom upalnog procesa. Unatoč tomu, ovaj latinski naziv se najčešće upotrebljava kod opisivanja specifičnih bolesti koje su karakterizirane nenormalnim, nesvrsishodnim i neprestanim rastom netipičnih stanica koje opstaju i nakon što je prestao djelovati početni čimbenik koji je ovakav rast uzrokovao.

Ovakve otekline još se nazivaju i novotvorevinama (neoplasia). Ipak, najpoznatiji termin u svakodnevnoj uporabi jest rak, odnosno kancer (cancer, lat. = rak), čime općenito označavamo sve zloćudne tumore, koji se onda posebno klasificiraju ovisno o porijeklu. Također se često upotrebljava i termin karcinom ( još jedan latinski naziv za rak), međutim ovaj termin se ne može upotrebljavati za sve zloćudne tumore jer označava samo tumore porijeklom iz epitelnih stanica ( stanice koje prekrivaju površinu tijela ili unutrašnjost organa). Znanost koja proučava tumore naziva se onkologija. Tumori se dijele prema svom ponašanju na benigne (benignus lat. = bezopasan, dobroćudan) i maligne (malignus lat. =zao, zloćudan).

Najbitnija razlika između dobroćudnih i zloćudnih tumora jeste ta da benigni (dobroćudni) tumori ne stvaraju metastaze i cijeli njihov rast događa se na istome mjestu. Po pravilu rastu sporo i ne napadaju okolno tkivo, često su u kapsuli i podsjećaju na tkivo iz kojeg su nastali. Poremetnje koje uzrokuju benigni tumori mogu se svrstati u nekoliko skupina i to:

-pritisak na okolno tkivo

-prekid cirkulacije, izlučivanja ili prolaska sadržaja

– stvaranje hormona

– mogućnost nastanka maligne varijante istog tumora

Ovisno o svojem podrijetlu mogu biti: fibromi, osteomi, lipomi, papilomi, adenomi, melanocitom…itd.

Maligni (zloćudni) tumori su brzorastuće, invazivne, slaboograničene novotvorevine. Ovisno o svojem porijeklu mogu biti : fibrosarkomi, osteosarkomi, liposarkomi, planocelularni karcinom, adenokarcinom, maligni melanom…itd.

Poremetnje koje uzrokuju maligni tumori mogu se također svrstati u nekoliko skupina i to:

– pritisak i oštećenje okolnog tkiva

– metastaziranje

– gubitak krvi kao posljedica ulceriranja tumora (čir-krvarenje)

– onemogućavanje cirkulacije, izlučivanja ili prolaska sadržaja

 

OSNOVNE RAZLIKE IZMEĐU BENIGNIH I MALIGNIH TUMORA

Postoji nekoliko osnovnih pokazatelja koji nam ukazuju na karakter tumora. Brzina rasta: Premda postoje brojni izuzeci od ovog pravila, opće je prihvaćeno da maligni tumiri rastu brže od benignih. Poznato je da neki tumori rastu sporo duže vrijeme, a onda uđu u fazu ekstremno brzoga rasta. Isto tako , neki put, iz potpuno neobjašnjenih razloga, događa se i spontani nestanak malignog tumora. No,bez obzira na sve varijacije, uglavnom se može smatrati da tumori rastu mjesecima pa čak i godinama prije svoga kliničkog pojavljivanja. Invazivnost (prodiranje u okolna tkiva): kod benignih tumora nije prisutna i oni su obično oštro ograničeni od okoline i smješteni su u kapsulu, dok je kod malignih invazivnost uvijek prisutna i oni prodiru u okolna tkiva ( krvne i limfne žile, kožu, stvaranje tzv. satelitskih tumora u okolini matičnog tumora). Osim toga maligni tumori imaju nepravilne rubove i slabo su ograničeni od okoline. Metastaze: benigni tumori ne stvaraju metastaze a maligni metastaziraju u okolna, ali isto tako, putem krvnih ili limfnih žila i u udaljena tkiva i organe. Većina karcinoma počinje rast kao lokalizirana bujanja pokrovnog tkiva iz kojeg su nastali. Dokle god ne prodru u okolno tkivo gotovo svi karcinomi izlječivi su, ali na žalost kako su poremećaji zdravlja uzrokovani ovakvim tumorom neznatni oni u ovom stadiju ostaju neotkriveni. Maligni tumori postupno zahvaćaju i cijeli organ i nakon izlaska iz zahvaćenog organa zahvaćaju okolna tkiva.

 

TUMOR ZUBNOG MESA

Uzroci tumora

Nasljedni rak dokazan je brojnih pasmina pasa, a neke od njih su npr.: njemački ovčar (bubrezi, maternica, koža), sivi škotski ovčar (gušterača), rotvajler i bull mastiff (limfni čvorovi), Bernardinac i druge velike pasmine pasa ( osteosarkom-rak kosti), belgijski ovčar, stafordski terijer i oštrodlaki škotski ovčar (karcinom želuca).

Kemijski kancerogeni također uzrokuju tumore u pasa a specifični primjeri su slijedeći: dim cigarete (rak pluća), insekticidi (tumor mokraćnog mjehura), herbicidi (tumor limfnih čvorova).

Zračenje (radijacija) je poznato kao uzrok raka i to zbog toga što prodire u stanicu i dovodi do molekularnih oštećenja u njoj, što uzrokuje rak.

Hormoni su uzrok određenih oblika tumora: tumori mliječne žlijezde, prostate, jajnika, testisa, maternice i štitne žlijezde.

Virusi su uzročnici prenosivih oblika raka. U pasa je takav na primjer papilomavirus koji uzrokuje rak u usnoj šupljini i na koži.

Metali također mogu uzrokovati rak ( npr. metalne proteze kod sanacije prijeloma kosti mogu izazvati rak kosti).

Kriptorhizam (izostanak spuštanja testisa) u pasa može također biti uzrok nastanka tumora u testisu koji se nije spustio. Spolni odnos je način prenošenja „transmisivnog veneričnog tumora psa“ koji zahvaćen penis, vulvu, vaginu i prepucij.

Tumori mliječne žlijezde u pasa pokazuju veliku raznolikost i u posljednje su vrijeme izrazito učestali. Činjenica je da se relativno benigni tumori u kratkom razdoblju ( nekoliko mjeseci) mogu transformirati u agresivni rak. Dokazano je da neki benigni tumori (poput adenoma, fibroadenoma i benignih mješovitih tumora) gotovo u 50% slučajeva postaju karcinomi. Zato se tumori mliječne žlijezde u kuja trebaju obavezno kirurški odstraniti čim se uoče. Preporučuje se istodobno kuji odstraniti i jajnike (kastracija) , jer se izlječenje pospješuje, a duljina života značajno produžuje. Inače, ovi tumori mogu biti različitih veličina, od zrna riže pa do preko 20 cm u promjeru. Tumori mliječne žlijezde metastaziraju u pluća, jetru, srce, bubrege, mozak, slezenu, gušteraču, oko, kosti, mišiće…

Preventivnom sterilizacijom kuje može se spriječiti nastanak ovog tumora jer je dokazano da u njegovom nastanku značajnu ulogu imaju hormoni jajnika ( više o tome pod temom: KASTRACIJA – u odjeljku PORODNIŠTVO I REPRODUKCIJA)

LIJEČENJE TUMORA

Većina tumora najbolje se liječi kirurškim odstranjivanjem ako se ne nalazi na takvom mjestu gdje su potpuno izrezivanje i rekonstrukcija vrlo teško izvedivi. Kirurško odstranjivanje tumora nije moguće ako je tumor raširen i zahvaća više organskih sustava. U nekim slučajevima kirurgija se rabi u prevenciji nastanka tumora, a najočitiji je primjer toga ovariohisterektomija ( vađenje jajnika i maternice). Rizik nastanka tumora mliječne žlijezde u kuja koje su podvrgnute ovoj operaciji prije prvog tjeranja je 0,5 % prema neoperiranima. Osim toga, ova operacija će također isključiti nastanak tumora jajnika i maternice.

Primjena citostatika je također jedan od načina terapije koji je u nekim slučajevima indiciran, ali pri primjeni citostatika potrebit je oprez jer oni mogu imati toksičan učinak.

Glavna uloga radioterapije (terapija zračenjem) u veterinarskoj onkologiji jest liječenje bolesti koje se ne mogu kirurški kontrolirati (npr. tumori nosne šupljine), no ona ima niz štetnih učinaka.