Nakon navršene 9. godine života životinje se smatraju starima. Zbog napretka na polju hranidbe i medicine srednja se životna dob, kao i kod čovjeka, produljila. U većini starijih pasa nalazi se još puno života. Proizvođač psećih lijekova Ceva uvjeren je kako se veliki broj starijih životinja nepotrebno eliminira, jer postaje teško brinuti se za njih zbog senilne demencije.
Kako stare, psi mogu razviti probleme u ponašanju. Simptomi uključuju smetnje u obrascu spavanja (pas će možda hodati lijevo – desno zavijajući). Zbunjenost ili dezorijentiranost (buljenje u prazno satima), zaboravljanje pravila za obavljanje nužde (ili izostanak traženja da ga pustite van), nedostatak interesa za igru, ili prestanak traženja da ga vlasnik pomazi.
Tako bolestan pas naizgled će odbijati izvršiti najjednostavnije naredbe, ili se neće odazivati na svoje ime. Mogu imati napade panike – zavijati u sitne jutarnje sate, uzbunivši vlasnike. Preko dana mogu pokazivati malo interesa za maženje – i još manje interesa za vježbanje. Često će se doimati zbunjenima i odsutnima u nekom svom svijetu. Svi ovi simptomi tipični su za psa koji pati od senilnosti.
Dok vlasnike zabrinjava stanje njihovog psa, za njega je to još teže. Vrlo malo sna i gotovo nikakav interes za vlasnika i okolinu koja ga okružuje zacijelo je vrlo neobično iskustvo za psa. A kad vidi svog psa tako potištenoga, svaki vlasnik bi se osjećao bespomoćnim.
Danas postoji pomoć u vidu lijekova. Odmjerena dnevan doza lijeka može pomoći starijem psu da ponovno uspostavi kontakt sa svojom obitelji.
Selegilin hidroklorid je lijek koji oponaša kemikalije koje se prirodno nalaze u mozgu i pomaže povratiti funkcije koje su se izgubile kroz proces starenja. Pas od njega neće postati umiren ili omamljen, to je lijek od kojeg se ne može postati ovisan, a napredak se može uočiti već kroz nekoliko tjedana.
Promjene u ponašanju i osobnosti gotovo su neizbježne kako proces starenja započinje utjecati na srce i mozak psa. Ponekad je učinak vrlo blag i pas samo usporava tempo na jednak način, kao što bi to napravili i ljudi ili druge životinje s godinama. U nekim slučajevima međutim, te će promjene nalikovati na simptome Alzheimerove bolesti, uslijed čega se psu može činiti kako je postao stranac u vlastitom domu.
Ovaj novi lijek već je dostupan u nekim državama, jedino ime proizvoda može varirati od zemlje do zemlje, no generičko (izvorno) ime lijeka svuda je jednako.
STARIJI PSI I NJIHOVE TEGOBE
Nakon navršene 9. godine života životinje se smatraju starima. Zbog napretka na polju hranidbe i medicine srednja se životna dob, kao i kod čovjeka, produljila. Sve više pasa doživi 17,18, pa i 20 godina. Korisno je u glavnim crtama znati koji najvažniji problemi mogu naškoditi tim životinjama kako bi ih se moglo spriječiti, odgoditi ili ih liječiti čim se pojave. Promatrajući životinje te dobi uočavamo slijedeće čimbenike: mirnije ponašanje, manje poduzetno, stanje kostura i mišićja manje krepko, vidljivo mršavljenje, ukočeno kretanje, dlaka često bijelo-sivkasta, naročito na glavi, koža neelastična, grublja deblja. Živčani sustav odgovoran za ponašanje, djelomično je poremećen u svom djelovanju, manje je jasan.
Mršavost, kao posljedica smanjenja mišićne mase, posljedica ja smanjene fizičke i sportske aktivnosti te bolova u kostima zbog artrozno-degenerativnih promjena koje prisiljavaju životinju da se kreće ukočenije, s manje sigurnosti. Uz ove opće dojmove treba kontrolirati unutarnje organe kod kojih promjene nisu tako vidljive. Posebno se to odnosi na srčani i dišni sustav i na bubrege. Ova tri sustava, osim što uzrokuju zbog lakšeg rada lokalne probleme, uspijevaju djelovati na čitav organizam što može biti jako opasno. Loš rad srca ometa cirkulaciju i dovod kisika što može djelovati na rad mozga ( padanje u nesvijest), na disanje (plućni edemi) i na filtraciju bubrega. Problemi disanja indirektno djeluje na rad srca. Nedovoljan rad bubrega sprječava ispravno čišćenje krvi, bubrezi zadržavaju otrovne i štetne tvari, a izlučuju korisne i potrebne. Zatim ćemo u općim crtama kontrolirati disanje naše životinje s obzirom na učestalost i pravilnost te na obujam prsnog koša kod udisaja. U pogledu rada srca promatrat ćemo životinju da li se brzo umara, da li je žeđ povećana, da li kašlje kod uzrujavanja, naročito ujutro. Stalnu srčanu kontrolu izvodit će veterinar pomoću elektrokardiograma, ehosondera i analize krvi. Za kontrolu rada bubrega bit će korisno ocijeniti još jednom žeđ i istovremeno izgled mokraće. Aktivnost bubrega može se dobro kontrolirati skupljajući ujutro mokraću životinje i odnoseći je svakih 4-8 mjeseci k veterinaru zbog kemijske analize.
Posljednji savjet se odnosi na hranidbu, promatranu s gledišta nadomještavanja hranjivih sastojaka, ali i kod stare životinje, zbog mogućnosti kompliciranja nekih bolesti. Odmah podsjećam na štete prouzročene kuhinjskom soli. Već sam rekao da je sol potrebna našim životinjama u vrlo malim količinama i da one okus hrane osjećaju daleko bolje od nas. Prekomjerna količina soli prisiljava životinju da pije, uzrokuje povišeni krvni pritisak i na kraju umara srce. Sve to djeluje na disanje. Žeđ i povišeni krvni pritisak zamaraju bubrege. Hranidba neka je redovita, ne prebogata i obilna već koncentrirana i uz visoku biološku vrijednost. U specijaliziranim trgovinama obično postoje odlične dijetne hrane, posebno pripremljene za ovakve tegobe. Ako se hrana priprema kod kuće, preporučujem kuhano meso dobre kvalitete, bez masnoće, rižu i tjesteninu dobro prokuhanu, skutu, po mogućnosti obogaćenu vitaminima i povrće.
Debljanje i pretilost odgovorni su za neke bolesti organa i za skraćivanje životne dobi naših životinja. Osim što stvara poteškoće pri kretanju i prekomjerni pritisak na udove te pretjerani pritisak uzduž kralješnice, masnoća se skuplja oko pluća te priječi prolaz zraka, stvara teškoće kod disanja, uzrokuje pretjerani rad i zamor srca. Kolaps srca i krvotoka te manjkavosti rada raznih organa, ako su jednom nastale, više se ne mogu ukloniti. Refleksu stražnjih nogu treba uvijek posvetiti veliku pozornost, naročito kod pasa velikog i golemog uzrasta.
Nožni refleks
To je važan test koji treba provoditi svakih 4 do 8 mjeseci, naročito ako se primjećuju znakovi nesigurnosti stražnjih nogu, a sastoji se od ocjene osjetljivosti i stupnja percepcije gornjeg dijela noge. Dovoljno je postaviti se iza psa, staviti mu ruku na trbuh i nešto ga podignuti. S drugom rukom prihvatit ćemo jednu nogu i ispraviti je toliko da pas dotakne pod prstima. Ako sve dobro funkcionira informacija živaca stići će da mozga i izazvat će reakciju: životinja će pomaknuti nogu i vratiti je u prvotni položaj. Ako takav refleks ne postoji pas će ostati s nogom u istom položaju. Nakon toga se kontrolira druga noga. Ovaj test je specifičan za ocjenjivanje stanja provodne moći živaca, a budući da se lako izvodi, trebao bi se rutinski ponavljati. U pozitivnom slučaju trebalo bi potražiti savjet veterinara.